Autor teksta: Dr sc. Bojan Kozomara, dr med.
Dječija oftalmologija predstavlja poseban, a vjerovatno i najzahtjevniji dio moderne oftalmologije. Dječije očne bolesti u našoj populaciji i dalje često prolaze nezapaženo, ili se kasno otkrivaju, što posljedično dovodi do velikog broja slabovidnih osoba u odraslom životnom dobu. Po rođenju, dječije oko je i dalje nerazvijeno, kao i mnogi drugi organi i organski sistemi. Stoga je veoma važno raditi redovne kontrole vida kod djece, bez obzira na to da li se simptomi slabijeg vida primijete ili ne.
Oko za vrijeme našeg života naraste samo 1.84 puta u odnosnu na njegovu veličinu po dolasku djeteta na svijet, što ga čini jednim od najmanjih organa u našem organizmu.
Intenzivan razvoj vida kod djece traje do četvrte godine života, a vid je potpuno razvijen do osme godine. Dok god je vid u fazi razvoja, postoje terapijske mogućnosti kojima se isti može očuvati, a nedovoljno razvijeni vid popraviti. Nažalost, ako se smetnje u vidu, ili smanjena vidna oštrina ne otkriju na vrijeme, rezultati liječenja u kasnijim fazama su znatno lošiji, a dijete ostaje djelimično ili potpuno slabovidno do kraja života.
Dječji oftalmološki pregled jedan je od najvažnijih pregleda koji treba obaviti do 4 godine života. Kao što je već naglašeno, intenzivan razvoj vida traje do kraja osme godine života, te je stoga važno znati da dijete nikada nije premalo za oftalmološki pregled, čak ni onda kada još uvijek ne zna slova i brojeve. Dijete za pregled treba pripremiti tako da ga ono prihvati kao igru, a ne kao odlazak doktoru.
Kod beba se koriste posebne kartice sa uzorkom pomoću kojih se utvrđuje koja veličina uzorka pobuđuje bebinu pažnju, te se rezultat upoređuje sa tabelama propisanim za uzrast. Za djecu predškolskog uzrasta koriste se sličice (Lea simboli) napravljene po jednakim standardima i veličinama kao i slova za odrasle. Za što bolji uvid u stanje oštrine vida potrebno je ispitati dijete kako prepoznaje sličice na blizinu i na daljinu.
Najčešći razlog zbog kojeg djeca dolaze na pregled očiju je dioptrija. Obično kod male djece roditelji primijete da dijete ne vidi, jer približava knjige i igračke, gleda televiziju na kratkoj udaljenosti, ili stišće oči i često žmirka kod pokušaja fiksiranja udaljenih predmeta.
Kod starije djece problemi sa vidom se otkrivaju kada djeca ne vide tablu u školi. Takođe se djeca sa dioptrijom često žale i na glavobolje nakon dugotrajnog čitanja ili igranja video igrica.
Među najčešćim bolestima oka koje je nužno liječiti u dječjoj dobi spadaju strabizam, slabovidnost (lijeno oko, ambliopija), dječja mrena, kao i nistagmus (titranje oka).
Slabovidnost ili amblyopia zapravo predstavlja nedovoljnu razvijenost očnog živca, optičkog puta, ili centra za vid u mozgu, to jest nemogućnost ostvarivanja maksimalne vidne oštrine na jednom ili oba oka, čak i sa punom korekcijom refrakcione anomalije. Problem slabovidnosti posebno je izražen ako je ista prisutna samo na jednom oku. Tada se problem vida na lošijem oku “maskira” vidom boljeg oka, dijete se ne žali, niti pokazuje bilo kakve simptome, a problem često ostaje neprimijećen.
Centar za vid u kori velikog mozga preuzima sliku samo sa boljeg, zdravijeg oka, a slabije oko biva “potiskivano” (suprimirano) od strane boljeg oka, te nastaje i strabizam. Iako zvanično nikada nije dokazana nasljedna komponenta, slabovidnost je češća i učestalija kod djece čiju su roditelji takođe slabodivni.
Strabizam je poremećaj položaja ili pokretljivosti očnih jabučica. Kod zdravih očiju, oba oka stoje u pravom položaju, odnosno postavljena su ravno ispred predmeta koji se gleda, a pokreti pomicanja su usklađeni. Svako oko pokreće 6 mišića, dok impuls za pokretanje dolazi iz mozga. Usklađenim pokretima očiju postiže se savršena saradnja oba oka što omogućava razvoj binokularnog vida, odnosno saradnje prilikom gledanja sa oba oka u isto vrijeme, pri čemu se dvije malo različite slike stapaju u mozgu u jednu sliku sa tri dimenzije (stereo vid). Ako oba oka ne stoje pravilno, ili je ograničena njihova pokretljivost u jednom od smjerova, mozak će oko koje ne stoji pravilno ili ne prati smijer drugog oka isključiti, te će se razviti već ranije spomenuta slabovidost, a neće se moći razviti ni binokularnost i stereovid.
U nekim slučajevima, kada je razvoj vida već završen i kada se ne može više uspostaviti binokularni vid, operacija strabizma se može napraviti iz kozmetičkih razloga, kako bi se smanjio otklon i oko dovelo u pravilan položaj. Time bi se pacijentu omogućio bolji estetski izgled, ali bi funkcija vida ostala kao i do tada.
Nakon povreda lica i glave često mogu nastati paralize nekih od mišića koji pokreću oko, a osim narušenog izgleda pacijent kome su ranije svi vidni mehanizmi dobro funkcionisali može razviti i dvoslike. U takvim slučajevima iako se ne može vratiti funkcija mišiću odnosno živcu koji ga pokreće, operacijom se može oko dovesti u položaj koji više odgovara normalnom prirodnom načinu gledanja i time olakšati svakodnevno funkcionisanje.
Strabizam se operiše onda kada ugao pod kojim jedno ili oba oka “bježe” u stranu ne može da se koriguje dioptrijskim naočalama, ili onda kada se želi poboljšati estetski izgled. Operacijom se mijenja položaj pojedinih očnih mišića ili se neki od njih skraćuju, kako bi se oko dovelo u željeni položaj.
Izuzetno rijetko dijete može da se rodi sa mrenom na jednom ili na oba oka. Takve urođene mrene nastaju obično zbog poremećaja u razvoju, ili infektivnih oboljenja majke dok je djete još bilo u začeću.
S obzirom da zamućeno sočivo sprečava ulazak svjetla u oko čak i ako je ostatak oka u potpunosti zdrav, vid djeteta se neće moći razvijati, te će ostati visoko slabovidno i nakon kasnije uspješno obavljene operacije.
Stoga je urođenu mrenu koja ometa razvoj vida potrebno operisati što ranije, čak i kod beba. Prilikom operacije se kao i kod odraslih pacijenata sa kataraktom odstranjuje zamućeno očno sočivo, te se na njegovo mjesto implanira vještačko koje oku omogućava razvoj vidne funkcije.
