Dječija oftalmologija i strabizam

Za oftalmološki pregled nikad nije prerano s obzirom da je razvoj vida najintenzivniji kod sasvim male djece, te se tada najuspješnije mogu ispraviti mogući poremećaji položaja očiju i otkriti refraktivne greške. Do dobi od 6 mjeseci normalno je da oči mogu malo bježati zbog nezrelosti nervnog sistema, no nakon te dobi ako oko bježi najvjerovatnije se radi o nekoj vrsti strabizma. Istina je da tako mala djeca ne mogu sarađivati, tako da se ne može utvrditi njihova realna vidna oštrina, ali uz posebne aparate koji su prilagođeni njihovom uzrastu, a koje mi imamo u našoj ustanovi, kao i širenjem zjenica i skijaskopijom može se utvrditi imaju li nekakvu refraktivnu grešku (plus ili minus dioptriju). Po potrebi se mogu ordinirati i naočale.

Jedna od metoda liječenja strabizma je hirurškim putem, ali prije nego se donese odluka o operativnom zahvatu potrebno je napraviti detaljan pregled sa širenjem zjenica na kojem bi se utvrdilo koliki je ugao bježanja očiju sa i bez korekcije, kolika je realna dioptrija i da li je dijete slabovidno. Ukoliko se utvrdi razlika dioptrije u korekciji koju dijete nosi i na široku zjenicu potrebno je najprije pojačati naočale, zatvarati oko koje bolje vidi, zatim napraviti kontrolu nakon nekoliko mjeseci. Ako se ugao strabizma ispravlja naočalama, tada govorimo o akomodativnim strabizmom. U tom slučaju nije potrebna operacija, jer se operativno koriguje samo ugao bježanja oka koji se ne ispravlja naočalama. Ako je i nakon nekoliko mjeseci ugao isti ili se ne ispravlja dovoljno, potrebno je planirati operativni zahvat.

Nakon operacije strabizma moguće je da oko ponovno pobjegne na istu ili čak suprotnu stranu, a češće se događa ukoliko je operisano oko slabovidno. Ponovna operacija već operisanog strabizma je moguća i zavisno o uglu bježanja oka može se napraviti na jednom ili na oba oka. Princip operativnog liječenja strabizma je skraćivanje ili mijenjanje hvatišta vanjskih očnih mišića koji pokreću oko, čime se promijeni položaj oka. Kakva će se operacija primijeniti, na koliko mišića i da li na jednom ili oba oka, zavisi od intraoperativnog nalaza na mišićima koji su već operisani.

Strabizam za dosta pacijenata predstavlja veliki estetski i socijalni problem, tako da su pacijenti iz tog razloga jako motivisani za operativni zahvat. Kod pacijenata kojima je oko koje bježi jako slabovidno takođe se može napraviti operativni zahvat koji je više estetske prirode, ali sa ograničenim očekivanim rezultatom nakon operacije, budući da to oko ne može fiksirati i time stvarati podsticaj da ostane u ravnom položaju. Šansa da to oko ponovo pobjegne na istu ili suprotnu stranu puno je veća nego kad oko ima dobru vidnu oštrinu, a operaciju je nekada potrebno i ponoviti.

Operacije strabizma izvode se u pravilu u opštoj anesteziji i to je jedini razlog zbog kojeg pacijent mora prenoćiti u zdravstvenoj ustanovi do drugog jutra. Inače je sam oporavak brz, poslije operacije oko je blago otečeno i crveno jer se radi rez na vežnjači kako bi se došlo do mišića koji pokreću oko. Već drugi dan poslije operacije oko može ostati otvoreno. Bitno je redovno nakon operacije koristiti propisanu terapiju i poštediti se fizičkog napora barem mjesec dana. Oteknuće splasne kroz nekoliko dana, a crvenilo potpuno nestane za nekoliko sedmica.

Sam operativni zahvat na mišićima oka nema uticaja na dioptriju te pacijent, ukoliko je nosio naočale prije, mora nastaviti da nosi naočale i nakon operacije. U nekim slučajevima korekcija na naočalama ispravlja djelomično ili čak u potpunosti ugao bježanja oka, a o toga zavisi i vrsta operacije koja će se napraviti. Prema tome, važno je da pacijenti koji idu na operaciju strabizma, a imaju različit ugao bježanja oka sa i bez korekcije, nastave nositi naočale i poslije operacije jer će se operacijom ispraviti bježanje oka samo onoliko koliko oko bježi kada pacijent nosi korekciju.

U slučajevima poput Vašeg kada je oštećen živac koji inervira lateralni očni mišić (nervus abducens), oko na kojem je oštećenje ne može prijeći srednju liniju ili je prelazi ali ne ide do kraja u abdukciju (pogled ka van), te se često tada javljaju dvoslike. Osobe sa takvim oštećenjem moraju pomicati glavu da bi oba oka gledala na stranu paretičnog mišića i time smanjili dvoslike. Takvo stanje se ne može izliječiti, ali se zavisno o jačini oštećenja može olakšati nošenjem naočala s prizmama ili operativnim zahvatom. Operacijom se može postići da oko na strani paretičnog mišića gleda ravno što donekle pomaže u smanjenju simptoma, ali i da pacijenti budu zadovoljni i u estetskom smislu.