Bolesti zadnjeg segmenta oka, retine ili mrežnjače kao jedne od najvažnijih ovojnica
našeg oka, najčešće su i najteže za liječenje u modernoj oftalmologiji. Kako bismo
utvrdili u kojem je stanju mrežnjača oka, koristimo nekoliko metoda:
- Ultrazvučna dijagnostika
- OCT – odnosno optička koherentna tomografija
- Foto fundus
- Elektroretinografske analize
Bolesti zadnjeg segmenta oka
Dijabetička retinopatija
Ovo je ujedno i najčešće i najkompleksnije oštećenje oka kod dijabetičara. Zbog
promjene u metabolizmu dolazi do poremećaja cirkulacije u krvnoj kapilarnoj mreži
mrežnjače, te nastaju oštećenja arterija i vena i izlijevanja krvi na površinu mrežnjače kao
i u staklasto tijelo.
Pacijenti ova oštećenja opisuju kao pad vidne oštrine i slabiji kvalitet slike, kao i pojave
“tamnih tačaka ili mušica” u vidnom polju.
Ukoliko ste dijabetičar, preporučujemo da obavite oftalmološki pregled najmanje
jednom godišnje, bez obzira što ne prepoznajete neki od gore navedenih simptoma.
Kako se liječi?
Liječenje dijabetičke retinopatije je najzahtjevniji vid liječenja neke bolesti oka . Ovu
bolest oka moraju liječiti zajedno dijabetolog i oftalmolog. Osnova liječenja zasniva se
prvenstveno na kontroli dijabetesa i na stabilizaciji njegovih vrijednosti.
Dijabetolog je zadužen za kontrolu dijabetesa, dok se oftalmologu povjerava
spriječavanje daljeg curenje iz krvnih sudova i liječenje promjena u žutoj mrlji.
Anti-VEGF terapija, odnosno Avastin, Lucentic, te u posljednje vrijeme Eylea, koju
možete da primate kod nas u Specijalnoj bolnici za oftalmologiju „Dr Kozomara“ Banja
Luka, su lijekovi izbora kada je u pitanju terapija edema makule kod dijabetesa. Ovi
medikamenti se bezbolno apliciraju u oko, njihovo destvo traje od jednog do tri
mjeseca, a imaju za cilj da stabilizuju metabolizam u žutoj mrlji, smanje otok i poboljšaju
protočnost kapilarne mreže žute mrlje.
Obično se za uspješnost liječenja daju 3 doze lijeka u tretirano oko svakih mjesec dana ili
svaka tri mjeseca, a nekada se u zavisnosti od stanja na očnom dnu broj apliciranih
injekcija može i povećati.
Senilna degeneracija makule
Starost donosi mnogo novih, lijepih iskustava i pojava, ali i uzima ponešto od ukupne
zdravstvene slike čovjeka.
Jedan od organa koji mogu osjetiti posljedice starosti su oči. Upravo žuta mrlja, koja je
najvažniji anatomski dio svakog oka, može da oboli od senilne degeneracije makule.
Kako se manifestuje ovo oboljenje?
Vidna oštrina se smanjuje i postaje znatno oštećena, uslijed nakupljanja ćelijskog
“otpada” koji ne može da se odstrani iz oka. Posebno je zahvaćen centralni vid, pa
pacijenti navode da imaju “mrlju” ispred oka koje nikako ne mogu da se riješe. Periferni
vid je kod većine pacijenata očuvan.
Vrste senilne degeneracije makule
U praksi su prisutne dvije forme ovog oboljenja: suha i vlažna.
Kod suhe forme senilne degeneracije makule do oštećenja centralnog vida dolazi
postepeno, kroz nekoliko godina, pa čak i decenija. Pacijenti osjećaju zamućenje slike
koja se gleda ispred oka, ali navode odlično očuvan periferni vid, te zbog toga često
okreću glavu u desnu ili lijevu stranu da bi bolje vidjeli.
Vlažna forma je mnogo agresivnija, nastaje naglo, i to pojavom izrazito tamne “mrlje”
ispred oka. I u ovoj formi je očuvan periferni vid.
Kako se liječi?
Suha forma senilne degeneracije makule i dalje ne može da se liječi, ali pacijent nikada
neće u potpunosti izgubiti vid. Tačnije, uvijek će mu ostati očuvan tzv. periferni vid, ili vid
van žute mrlje.
Vlažna forma senilne degeneracije makule se uspješno liječi ukoliko je otkrivena na
vrijeme i to aplikacijom anti-VEGF terapije (Avastin, Lucentic, Eylea). Istina, ako se kasno
otkrije ili neadekvatno liječi, kasnija terapija neće biti od velike pomoći, jer je mnogo brži
nastanak ožiljka u žutoj mrlji koji i dalje ne možemo liječiti.
Tromboza vene i embolija arterije
Ovo stanje je poznato i kao infarkt oka i često dolazi kao posljedica visokog krvnog
pritiska ili visokog nivoa masnoća u krvi.
Kao i kod infarkta na srcu ili mozgu, tako se i u oku može javiti začepljenje arterije ili
vene oka ugruškom koji posljedično dovodi do oštećenja dijela vidnog polja ili
kompletnog vida.
Kako se liječi?
Tromboza vene i embolija arterije mogu se liječiti aplikacijom anti-VEGF terapije
(Avastin, Lucentis, Eylea) ili laserskom fotokoagulacijom oštećenih zona na mrežnjači.
Pored oftalmološkog, potrebno je uraditi i detaljne internističke i neurološke preglede s
ciljem prevencije težih oštećenja na srcu ili mozgu.
Ablacija retine
Ablacija mrežnjače (retine) je jedan on najčešćih uzroka naglog pada vida u opštoj
populaciji. Zapravo dolazi do odvajanja mrežnjače (jedne od tri najvažnije ovojnice oka)
od ostatka oka.
Simptomi ablacije
Na početku, odnosno dok je ablacija još mala ili tek u nastanku, pacijent vidi stvaranje
tamnih zavjesa. Međutim, kada odljepljenje dosegne do centra vida ili makule, što se
može dogoditi unutar 1-2 dana, vid postaje jako slab i ne može se više čitati, niti
prepoznavati osobe.
Kako se liječi ablacija retine?
Abalacija retine se liječi operacijom koja se naziva vitrektomija. Kako se retina
prehranjuje samo dok je zalijepljena za očno dno, svako retinalno odljepljenje ili ablacija
trajno oštećuje retinu. Zbog toga je operaciju oka potrebno izvršiti što prije i svako
čekanje smanjuje šansu za dobar vid nakon zahvata. Operacija se najčešće izvodi u
lokalnoj anesteziji sa analgosedacijom. To znači da pacijent dobije anesteziju pored oka,
a u lakatnu venu lijekove za smirenje. Takav način operacije oka je potpuno bezbolan, a
ista traje u prosjeku oko sat vremena. Nakon operacije pacijent može ići kući isti dan.
Prilikom vitrektomije ulazi se u oko na 4 mala otvora veličine 1 mm na bijelom dijelu oka
(beonjači). Tokom operacije odstranjuje se staklasto tijelo, koje je često i jedan od
uzročnika nastanka ablacije. Staklasto tijelo kasnije zamjenjuje normalna očna vodica
koju oko samo proizvodi i oko normalno funkcioniše. Nakon odstranjenja staklastog
tijela, identifikuju se rupice na retini, retina se postavlja u prvobitni položaj, a rupice se
zatvaraju laserom.
Šta se stavlja u oko nakon operacije ablacije?
Na kraju operacije u oko se stavlja plin ili silikonsko ulje da bi se retina zadržala u svom
prirodnom anatomskom položaju, a sve dok se retina u potpunosti ne zalijepi. Prednost
plina je što sam izlazi iz oka nakon 2-6 nedjelja, te nije potrebno ići na dodatnu operaciju
vađenja, kao što je to slučaj kod silikonskog ulja. U slučajevima kada ablacija koje nisu
na vrijeme otkrivene ili su komplikovane i imaju ožiljke, u oko se stavlja samo silikonsko
ulje koje se onda vadi iz oka za nekoliko mjeseci, ali može ostati i godinama ukoliko je
oko jače oštećeno. Nekada, posebno kod teških ablacija, potrebno je operaciju uraditi
više puta da bi se postigao uspjeh.
Koliko traje oporavak?
Oko nakon operacije nije jako crveno niti bolno, a oporavak je brz. Treba ukapavati kapi i
aplicirati mast tokom par sedmica, a oko mora biti zatvoreno samo jedan dan. Kontrolni
pregledi se zakazuju dan nakon operacije, 7 dana nakon operacije, kao i 2-3 nedjelje
postoperativno. Već nakon 10-ak dana kod nekomplikovanih ablacija pacijent se može
vratiti svakodnevnim aktivnostima. Unutar 10-ak dana potrebno je mirovanje i
pozicioniranje tijela obično na bokovima, ili sjedenje glavom sagnutom prema dole. Sve
vrijeme dozvoljeno je čitanje, rad na laptopu ili gledanje televizije drugim okom.
Makularna rupica
Bolesti površine žute mrlje (makule)
Posebna grupa bolesti makule ili žute mrlje u kojima dolazi do formiranja opne preko
centra vida nazivaju se bolestima površine makule i uključuju pucanje žute mrlje,
“celofan” žute mrlje i vitrealnu trakciju žute mrlje.
Šta je makularna rupica?
Pucanje makule ili žute mrlje je defekt mrežnjače u predjelu žute mrlje koje može
nastati cijelom debljinom ili u njenim pojedinim slojevima. Bolest se najčešće razvija bez
jasnog uzroka, a sve usljed starenja oka. Češća je kod ljudi starijih od 60 godina, te kod
žena u odnosu na muškarce. U manjem broju pacijenata povreda oka dovodi do
nastanka puknuća žute mrlje.
Koji su simptomi makularne rupice?
Bolest se obično javlja na jednome oku i u potpunosti je bezbolna, tj. pacijent ne
primjećuje nikakvu bol ili nelagodu oka. Pukotina žute mrlje dijeli se u četiri stadijuma,
zavisno u veličini rupice. Upravo činjenica da se bolest javlja samo na jednom oku može
dovesti do toga da se ista kasno dijagnostikuje. Budući da je drugo oko obično zdravo i
pacijent na njega vidi dobro, u početku se ne primjećuju simptomi ili ih se primijeti ako
se slučajno zatvori zdravo oko.
Obzirom da bolest zahvata centar oka, osoba ima kompletno vidno polje, ali se žali da
centralno slabije vidi, tj. počinje teže uočavati crte lica i detalje prostora oko sebe.
Prilikom čitanja može zapaziti da nedostaju slova, ili da ravna linija postaje isprekidana.
Celofanska makulopatija
Celofanska makulopatija je bolest žute mrlje u kojoj dolazi do nastanka opne koja
prelazi preko centra vida. Kako opna napreduje i prelazi u gušće ožiljno tkivo, bolest se
označava kao makularni pucker.
Manifestuje se zamućenjem i iskrivljenjem centralne slike, što se najbolje primijeti pri
čitanju: slova se mute i krive, te linije postaju valovite.
Kako se liječe pukotina i celofan žute mrlje?
Pukotina žute mrlje u pravilu se liječi operativnim putem, premda je za male rupice
dostupno i medikamentozno liječenje injekcijama koje se daju u oko. No to liječenje se
pokazalo manje efikasno od očekivanog, te stoga operacija i dalje predstavlja metodu
izbora. Celofan žute mrlje liječi se samo operativno.
Kao i kod ablacije mrežnjače, operacija oka kojom se liječe ove bolesti žute mrlje zove
se vitrektomija. Spada u minimalno invazivne hirurške zahvate, a provodi se u lokalnoj
anesteziji. Kroz male otvore veličine 1 mm ulazi se u dubinu oka, te se najfinijim
instrumentima uklanjaju promjene koje vuku ili prelaze preko žute mrlje. Operacija ima
visok postotak uspjeha, jer se pukotine zatvaraju i celofani odstranjuju u više od 98%
slučajeva.
Sam zahvat za pacijenta je brz i bezbolan. Nakon operacije odmah se ide kući, a
kontrolni pregled se obavlja sljedeći dan.
Zatvaranjem pukotine ili odstranjenjem celofana postiže se zaustavljanje slabljenja vida
koje bi neizbježno napredovalo, a kod većine pacijenata dolazi i do poboljšanja vida.
Poboljšanje vida je veće ako se bolest dijagnostikuje rano.
Kako se dijagnostikuje pucanje i celofan žute mrlje?
Iskusni oftalmolog dijagnostikuje bolesti očnim pregledom nakon širenja zjenica, a
detaljniji uvid u samu veličinu rupice ili debljinu celofana postiže se pomoćnom
neinvazivnom dijagnostičkom metodom koja se zove OCT (optička koherentna
tomografija). Procjena i klasifikacija same veličine rupice vrlo je važna u daljnjem
postupku praćenja i liječenja. Naime, male rupice i blagi celofani obično dovode do
blagih simptoma i u velikom ih broju slučajeva pacijenti i ne primijete. Velike rupice ili
deblje celofanske opne produciraju značajno slabljenje vida i u pravilu ne napreduju već
ih je potrebno liječiti.
Kakav je tok oporavka nakon operacije?
Oporavak nakon operacije oka je brz, oko nije podraženo i nije bolno. Tokom nekoliko
nedjelja potrebno je ukapavati kapi i uzimati mast. S obzirom da se u oku nalazi vazduh
ili plin, vid se postepeno vraća kako plin izlazi iz oka. Moguće je da će doktor- hirurg
zamoliti pacijenta da se tokom prvih dana pozicionira ležeći bočno ili sjedeći glavom
prema dole. No, u našoj očnoj klinici rutinski ne preporučujemo pozicioniranje glavom
prema dole.
Strano tijelo u dubini oka
Strano tijelo u oku može biti bilo šta – od čestice prašine, biljaka, stakla, pa sve do
metala. Kada se strano tijelo nađe u oku, to znači da je probilo rožnjaču i/ili beonjaču, te
oštetilo unutrašnje strukture oka kao što su dužica, očno sočivo, ili u najtežim
slučajevima mrežnjača ili retina.
Koji su najčešći simptomi stranog tijela?
Simptomi stranog tijela u oku su mnogobrojni, a najčešći su osjećaj nelagode ili pritiska
u oku, bol, suzenje, fotoosjetljivost, povećano treptanje, nemogućnost otvaranja oka,
crvenilo ili podljev oka. Strana tijela izazivaju ogrebotine ili posjekotine/erozije rožnjače.
Te su povrede obično minorne i prolaze pod terapijom antibiotskim kapljicama, kao i
stavljanjem terapeutskog mekog kontaktnog sočiva. Ako se uz navedene simptome
javlja i curenje tekućine ili krvi iz oka ili naglo slabljenje vida, pacijent se hitno mora javiti
oftalmologu.
Kako se vadi strano tijelo iz dubine oka?
Ako je riječ o probijajućoj povredi sa stranim tijelom u oku, pacijent se podvrgava
operativnom zahvatu uklanjanja stranog tijela i šivanju rožnjače ili vežnjače. Ako je
strano tijelo smješteno u očnoj jabučici, potrebna je dubinska operacija – vitrektomija, sa
zbrinjavanjem retine. Katkad se nakon takvih vrsta povreda može razviti i traumatska
mrena pa je potrebna i operacija mrene u istom aktu.
Kako teče pregled oka sa stranim tijelom?
Na pregledu se ukapavaju kapljice za anesteziju oka da bi se pacijent mogao detaljno
pregledati i izvaditi strano tijelo sa rožnjače ili vežnjače (konjunktive). Oko se zatim oboji
bojom fluoresceina da bi se vidjelo kolike su posjekotine u kojima se ta boja nakuplja i
postoji li znak da je probijena rožnjača. Obavezan dio pregleda je i širenje zjenica kapima
kako bi se detaljno pregledale unutrašnje strukture oka. Strano tijelo se obično može
direktno vidjeti. Ukoliko postoji krvarenje, tada se pregled dopunjuje i ultrazvukom oka.
Kakva je prognoza?
Probijajuće povrede mogu izazvati zamućenja rožnjače (koja se mogu riješiti
transplantacijom rožnjače), povrede sočiva koje uzrokuju mrenu (kataraktu), te povrede
retine koje mogu uzrokovati ablaciju, odnosno odvajanje retine, zbrinjavaju se
vitrektomijom. Konačna vidna oštrina zavisi od oštećenja koje je strano tijelo uzrokovalo
u unutrašnjosti oka, ali i od brzine i vještine zbrinjavanja povrede.
