Test koji je prvi put isproban na ljudima koristi jednu vrstu fluoroscentnog jedinjenja sa kojom pozadina oka “zasija” ako je glaukom prisutan. Glaukom nastaje kada se odvodni “kanalići” oka bivaju spriječeni da pravilno funkcionišu, a očna vodica počne da se zadržava u oku. Ovo dovodi do povećanja očnog pritiska, uzrokujući oštećenje optičkog nerva (čija je funkcija prenos impulsa od oka do mozga) i nepovratnog sljepila. Međutim, ovo stanje protiče uglavnom bez simptoma i može napredovati i više od deset godina prije nego što pacijenti postanu svesni problema sa vidom, kao što je gubitak perifernog vida.

Štaviše, početni problemi sa vidom mogu proći neopaženo od strane pacijenata, jer ih mozak “vara” i drži u uverenju da imaju normalan vid tako što iz memorije (sjećanja) popunjava rubove vidnog polja onim što on (mozak) smatra da tu treba da bude. U najvećem broju slučajeva, glaukom se dijagnostikuje prilikom rutinskog mjerenja pritiska u oku, koristeći nekoliko različitih aparata. Pacijent se zatim upućuje subspecijalisti da potvrdi dijagnozu. Terapija u vidu kapi za oči se daje kako bi se smanjila količina tečnosti u oku i spriječilo pogoršanje.

Međutim, dok se glaukom dijagnostikuje pomoću uobičajenih testova, moguće je da pacijent već ima oštećenje nerva. Novi test koji je tema ovog članka može pomoći u dijagnostikovanju ovog oboljenja, prije nego što dođe do gubitka vida. Nedavna istraživanja registrovala su promjene koje se dešavaju u nervnim ćelijama pozadine oka, deset godina prije nego što dođe do oštećenja. Ove retinalne ganglijske ćelije su ključan dio svjetlosno osjetljivog dijela oka koji nazivamo mrežnjača. Naime, iz nepoznatih razloga ove ćelije počinju da odumiru (proces zvan apoptoza) u vrlo ranoj fazi glaukoma. Stoga tim istraživača koristi boju, koja sadrži prirodni protein aneksin, koji se vezuje za ove umiruće ćelije i proizvodi fluoroscentnu svjetlost.

Ovo svjetlo može da se vidi sa uobičajenom opremom za ispitivanje oka koju koriste oftalmolozi. Ukoliko pacijent ima veliki broj umrlih ćelija, postoji opasnost od nastanka glaukoma. Postoji nada da će se pacijentu u budućnosti moći dati lijek koji bi zaustavio napredovanje bolesti, sprečavajući nervne ćelije od daljnjeg odumiranja, a prije nego što dođe do gubitka vida. Jedna od mogućnosti je neuro zaštitni lijek, sličan onom koji koriste oboljeli od Alchajmera i moždanog udara. Pored toga, pošto se apoptoza dešava u moždanim ćelijama u ranim fazama Alchajmerove i Parkinsonove bolesti, test bi se mogao koristiti i za rano otkrivanje ovih oboljenja. Istraživanje će obuhvatiti dvadeset i osam pacijenata. Dvije trećine će imati glaukom ili slična oboljenja, a trećina će biti zdrava. Pacijenti će primiti jednu dozu fluoroscentne boje venskim putem, a njihov vid će biti praćen osam nedjelja.