Liječenje katarakte kroz istoriju
Vodeći uzrok sljepila uvijek je bila katarakta. Prirodno, i njeno liječenje imalo je dug razvojni put.
Samo u Sjedinjenim Američkim Državama, 20 miliona odraslih osoba starijih od 40 godina ima kataraktu. Do 80. godine života, polovina svih odraslih osoba u ovoj zemlji će je takođe razviti. U zdravom oku, očno sočivo je građeno od providnih proteina. Kada se ti proteini zgrušaju i zamute, stvaraju simptome kao što su osjetljivost na jako svjetlo, zamućen vid, rasipanje svjetla oko svjetlosnog izvora, duple slike na jednom oku, smanjen kontrast boja, te često mijenjanje dioptrije na naočalama.
Kako se katarakta liječila u antičkim vremenima
Najraniji dokaz o načinu liječenja katarakte koji je trenutno dostupan potiče iz 600 godine p.n.e., te je i jedini koji pokazuje da je liječenje katarakte i tada bilo hirurško. Metoda je nazvana „couching.“ Zapravo bi se oko osobe sa kataraktom udaralo tupim predmetom sve dok se sočivo ne bi dislociralo u oku. Iako ova metoda pacijentima nije davala oštrinu vida i fokusa, bila je bolja od potpunog sljepila. Usavršavanje ove metode nastalo je onda kada se umjesto tupog predmeta počeo koristiti oštri, ali većeg napretka nije bilo sve do 1747. godine. Tada je francuski hirurg Jaques Daviel uspio u potpunosti ukloniti zamućeno očno sočivo umjesto da ga samo dislocira u oku. Ovo je predstavljalo veliki napredak, posebno onda kada je u operaciju uvedena i topikalna (kapljična) anestezija. Međutim, i dalje nije postojao način kako da se zamućeno očno sočivo zamijeni bistrim vještačkim.
Claude Monet i hirurgija katarakte u 1920-tim godinama
Niko ne uživa u smanjenju vidne oštrine uzrokovanom kataraktom, a ista je posebno problematična za one koji se npr. bave slikanjem. Ovo je i bila neugodna situacija za slikara Claude Monet-a, vjerovatno najpoznatijeg francuskog impresioniste. U svojim pedesetim godinama života, primijetio je da mu se vid smanjuje zbog napredovanja katarakte. Ovo se može zaključiti iz poprilično mutnih nijansi boja koje je koristio za slikanje u to vrijeme.
Nakon što je operacija katarakte loše završila za neke od njegovih kolega, Monet nije bio zainteresovan da se i sam podvrgne istoj. Koristio je kapi neko vrijeme, ali je ipak na kraju pristao na operaciju 1923. godine. Premda je bio izuzetno nekooperativan pacijent, kombinacija operacije i naočala sa visokom dioptrijom su mu vratile vid za narednih nekoliko godina, tokom kojih su njegove slike izgledale znatno bolje.
Moderna hirurgija katarakte
Da Monet živi u današnje vrijeme, sigurno ne bi oklijevao sa operacijom katarakte, koja ima stepen uspješnosti oko 98-99%. Napredak koji je dobijen sa silikonom i plastikom riješio je pacijente potrebe za nošenjem debelih dioptrijskih naočala. Danas možemo da zamućeno očno sočivo zamijenimo sa providnim vještačkim sočivom. Tri miliona Amerikanaca se svake godine podvrgnu ovom operativnom zahvatu, nakon kojeg uživaju u jasnom i oštrom vidu. Mnogi od njih imaju i 100% vida, koji sigurno ne bi mogli imati samo nekoliko decenija ranije.
Bojan Kozomara (Banjaluka, 30. decembra 1978) je doktor nauka, doktor medicine, specijalista oftalmologije i direktor specijalne bolnice za oftalmologiju "Dr Kozomara" Banja Luka.
U svom rodnom gradu završio je Gimnaziju i Medicinski fakultet, a 2009. godine specijalizovao se za oblast oftalmologije. 2021. godine postao je doktor medicinskih nauka iz oblasti oftalmologije, a svoju profesiju usavršio je na Klinici za očne bolesti, VMA Beograd, Srbija, te na Klinici Oculistica Universita „Careggi“, u Firenci, Italija. Nakon završene specijalizacije u Italiji, odlučio se vratiti u rodnu Banjaluku i tu pokrenuti privatnu kliniku, koja će za vrlo kratko vrijeme postati popularna i prepoznatljiva u regionu, ali i svijetu.