INTRAOKULARNI STENTOVI I PROSTAGLANDINI U TERAPIJI GLAUKOMA

04.03.2020Bojan Kozomara Nove tehnologije u oftalmologiji

Sadržaj članka

Glaukom, kao hronično oboljenje oka, i dalje predstavlja enigmu i nerješiv problem u većini slučajeva. Međutim, mnogo je istraživanja koja se upravo bave jednim ciljem, a to je pokušaj trajnog snižavanja intraokularnog pritiska i rješavanja glaukoma.

U posljednjim studijama pokazano je da tzv. trabekularni mikro-bajpas stentovi dovode do značajnog snižavanja intraokularnog pritiska kod većine ispitanika, podjednako dobro kao i prostaglandinska topikalna terapija.

Iako antihipertenzivni, odnosno antiglaukomski lijekovi, pomažu većini pacijenata sa glaukomom otvorenog ugla, neki od njih s vremenom postaju intolerantni na kapi, te se javlja ozbiljan problem kontrole pritiska u oku. Za ove pacijente traže se alternativna rješenja, a jedno i ujedno najčešće je hirurgija glaukoma, odnosno implantacija intraokularnih trabekularnih stentova.

U Sjedinjenim Američkim Državama dozvoljena je implantacija trabekularnih mikro-bajpas stentova, ali samo u kombinaciji sa operacijom katarakte. Da bi se ocijenio efekat ovih implantata, urađena je studija na 50 očiju pacijenata kojima je implantiran stent i 48 očiju onih kojima je glaukom liječen prostaglandinskim kapima. U obe grupe pacijenata dijagnostikovan je dekompenzovani glaukom otvorenog ugla, pseudoeksfolijativni glaukom, ili mogućnost za nastanak okularne hipertenzije, a vrijednosti intraokularnog pritiska su se kretale od 21 do 40 mmHg. Prilikom implantacije titanijumskih stentova korištena je klasična hirurška tehnika, gdje su u svako oko stentovi implantirani kroz trabekularnu mrežu u Schlemm-ov kanal radi poboljšanja oticanja očne vodice iz oka.

Tokom perioda praćenja od 2 godine primjećeno je da je smanjenje intraokularnog pritiska bilo veće u grupi pacijenata sa stentom nego kod pacijenata koji su i dalje koristili prostaglandinske kapi; 4 oka u stent-grupi i 2 oka i prostaglandinskoj grupi izgubila su neznatne vrijednosti od svoje najbolje korigovane vidne oštrine na daljinu. Takođe, samo 5 pacijenata iz stent-grupe i 7 iz prostaglandinske grupe bilo je prinuđeno na dodatnu antiglaukomsku terapiju. Nisu zabilježene intraoperativne ili postoperativne komplikacije kod pacijenata u stent-grupi.

Podaci dobijeni najnovijim studijama upravo ukazuju na činjenicu da podjednaka efikasnost hirurgije i medikamentoznog pristupa liječenju glaukoma otvara vrata mogućnosti da hirurgija u skorijoj budućnosti postane metoda izbora za glaukomske pacijenate.

Rate this post

Bojan Kozomara

doktor nauka, doktor medicine, specijalista oftalmologije at Spec. bolnica za oftalmologiju "Dr Kozomara" | Website | + posts

Bojan Kozomara (Banjaluka, 30. decembra 1978) je doktor nauka, doktor medicine, specijalista oftalmologije i direktor specijalne bolnice za oftalmologiju "Dr Kozomara" Banja Luka.

U svom rodnom gradu završio je Gimnaziju i Medicinski fakultet, a 2009. godine specijalizovao se za oblast oftalmologije. 2021. godine postao je doktor medicinskih nauka iz oblasti oftalmologije, a svoju profesiju usavršio je na Klinici za očne bolesti, VMA Beograd, Srbija, te na Klinici Oculistica Universita „Careggi“, u Firenci, Italija. Nakon završene specijalizacije u Italiji, odlučio se vratiti u rodnu Banjaluku i tu pokrenuti privatnu kliniku, koja će za vrlo kratko vrijeme postati popularna i prepoznatljiva u regionu, ali i svijetu.