Poremećaj prepoznavanja boja ili sljepilo za boje – nekad zvani DALTONIZAM– je odsustvo  ili smanjena sposobnost percepcije određenih boja ili razlika u bojama pod normalnim uslovima osvjetljenja.

Oblici, detalji i ostali elementi slike ostaju ispravni, ali prisutna je nemogućnost raspoznavanja boja određenog dijela spektra.

Ovaj vid disfunkcije čula vida je obično u vezi sa polnim nasljeđivanjem. Drugim riječima, geni koji proizvode fotopigmente se nalaze na X hromosomu. Ako neki od tih gena nedostaje ili je oštećen, daltonizam će biti izražen kod muškaraca s većom vjerovatnoćom nego kod žena, jer muškarci imaju samo jedan X hromosom, dok žene imaju dva, a funkcionalni gen na samo jednom od X hromosoma je dovoljan da osoba proizvodi potrebne fotopigmente. Zato su žene sa takvim genotipom ekstremni izuzetak.

Oko osam posto muškaraca i 0,5 posto žena u EU ima poremećaj koji se naziva sljepilo za boje ili daltonizam.

Uzrok “sljepila na boje” je greška u razvoju jednog ili više fotoreceptora u mrežnjači oka koji ne registruju boje određenog spektra stoga ne prenose informacije do mozga. Fotoreceptori se dijele na štapiće i čunjiće; štapići se nalaze na perifernim dijelovima mrežnjače, reaguju na crno-bijele nijanse i omogućuju periferni vid, a čunjići su većinom u makuli , reaguju na veći intenzitet svjetla i omogućavaju prepoznavanje boja.

Postoje crveni, zeleni i plavi fotoreceptori, te nedostatak ili oštećenost jednog od njih utječe na raspoznavanje boja iz tog spektra.

Prema tome se razlikuju:

• protanopija (apsolutno sljepilo) i protanomalija (djelimično sljepilo) – poremećaj prepoznavanja boja crvenog spektra; nijanse crvene su znatno slabije nego kod osoba sa normalnim vidom, a zelena je slična žutoj s nijansom crvene,
• deuteranopija (apsolutno sljepilo) i deuteranomalija (djelimično sljepilo) – poremećaj prepoznavanja boja zelenog spektra; slabo se raspoznaje zelena boja i teško se razlikuju crvena i zelena,
• tritanopija (apsolutno sljepilo) i tritanomalija (djelimično sljepilo) – poremećaj prepoznavanja boja plavog spektra; plave nijanse vide se kao  zelenkaste, žute kao roza, a ljubičaste boje izgledaju tamnocrveno.

Za utvrđivanje poremećaja u percepciji i raspoznavanju boja koristi se Ishiharin test percepcije boja. Nazvan po autoru, dr Shinobu Ishihari, profesoru s tokijskog univerziteta koji je prve testove izradio 1917. godine.

Ne postoji terapija kojom bi se ovaj poremećaj mogao izliječiti, ali postoje obojeni filteri za naočale i kontaktna sočiva sa kojima se može poboljšati percepcija kontrasta boja. Za potrebe određenih radnih mjesta moguće je izraditi sočivo crvene boje koja se nosi na dominantnom oku i pomaže percepciji boja. Takva sočiva djeluju slično kao poznate crveno-plave 3D naočale, a potreban je određeni period kako bi se oko, tj. mozak privikao i postigao najbolji mogući rezultat.