Ostala česta stanja koja mogu pogoditi dječiji vid uključuju strabizam ili razrokost, ambilopija ili loš vid na jedno ili oba oka. Ako se ne liječe, pedijatrijska stanja oka kao što su gore navedena mogu praviti dugoročne probleme sa vidom, ometajući razvoj oka i uzrokujući probleme sa socijalizacijom i učenjem.

Kojih znakova i simptoma bi roditelji trebalo da budu svjesni?

Postoje dvije vrste pedijatrijskog glaukoma – infantilni i juvenilini.

Infantilni glaukom, koji postaje evidentan u mjesecima poslije rođenja, povezan je sa nekoliko vidljivih simptoma, koje bi roditelji trebali biti u stanju da primijete. Djeca kao da ne žele da otvore oči na svjetlosti, površina oka izgleda zamućena, oči su im suzne. Na sve ove znakove bi se trebala obratiti pažnja.

Neka djeca sa glaukomom takođe će imati uvećane rožnjače ili neuobičajeno velike oči, osobinu koju roditelji teško mogu da primijete, ali ponekad može da bude prepoznata od strane pedijatra. Međutim, juvenilni glaukom, koji se razvija tokom adolescencije, često je bez simptoma. Otkrije se jedino na oftalmološkom pregledu u vidu slabovidosti ili povećanja očnog pritiska.

Ako adolescenti počnu da primjećuju probleme sa perifernim vidom ili da se žale na “tunel vid” roditelji bi trebalo odmah da ih odvedu kod očnog ljekara, jer su ovo znaci da je bolest uznapredovala. Stanja kao što su strabizam mnogo su lakše uočljiva, jer prouzrokuju razrokost i “lutanje” oka. Ipak, slabovidnost, odnosno loš vid, može biti teško uočljiv za roditelje bez očnog pregleda.

Od kog uzrasta djete treba da ide na pregled očiju? Šta treba da obuhvata takav pregled?

Doktori obično obavljaju jednostavne preglede vida od rođenja kako bi se isključili veći problemi kod dojenčadi. Zatim, kako djeca rastu, mnoga od njih biće podvrgnuta pregledu očiju u školi, pored redovne kontrole tokom godišnjeg pregleda kod njihovog pedijatra. Kod beba, doktori provjeravaju izgled zjenica, zatim praćenje predmeta ispred očiju, te analiziraju crveni refleks sa mrežnjače – crvena boja u zjenici na fotografijama. Ako se ne vidi crveni refleks u centru zjenice, budi se sumnjana postojanje urođene katarakte ili nekog drugog stanja. Doktori takođe treba da pitaju roditelje o porodičnoj istoriji bolesti očiju. Ukoliko pedijatri uoče problem, oni će obično uputiti dijete oftalmologu za daljnje lječenje.

Koje vrste ranijih intervencija mogu da naprave razliku?

Uočavanje problema sa vidom u ranom uzrastu u životu djeteta može igrati ključnu ulogu u očuvanju vida njegovog. Kada je u pitanju kongenitalni glaukom, ukoliko se ne otkrije na vrijeme vid postaje nepovratno izgubljen. Glaukom kod djece se obično liječi kapima za oči, lijekovima ili hirurški, dok je za dojenčad najbolja opcija liječenje hirurškim putem.

Sa druge strane, razrokost može biti liječena kombinacijom naočara i hirurške intervencije, u zavisnosti od uzroka nastanka problema i položaja očiju. Osim toga, slabovidnost se koriguje naočarama, te povremenim zatvaranjem jednog ili oba oka kako bi se ojačalo slabije oko.